Regionalni razvoj

 

Posljednjih godina sve više jača svijest o ulozi regionalnog razvoja u ukupnom razvoju Republike Hrvatske. Potpisivanjem Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom u listopadu 2001. godine, dodatno su pojačane i aktivnosti u području regionalnog razvoja.

 

Postojeća regulativa ne sadrži jedinstveni zakonski akt koji bi sustavno rješavao problematiku regionalnog razvoja na cijelom državnom teritoriju. Umjesto toga, postoji niz zakona koji su relevantni za reguliranje i provođenje politike regionalnog razvoja. Među njima treba izdvojiti one kojima se eksplicitno reguliraju pitanja razvoja onih područja Republike Hrvatske koja zaostaju u razvoju. To su: Zakon o otocima (NN 34/99, 32/02), Zakon o područjima posebne državne skrbi (NN 26/03), Zakon o brdsko-planinskim područjima (NN 12/02, 32/02, 117/03), te Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara (NN 44/01) i Zakon o Fondu za regionalni razvoj (NN 107/01). Iz programa Vlade RH razvidno je da će se u tijeku 2008. godine doniejti Zakon o regionalnom razvoju.

Institucionalni okvir za provođenje regionalnog razvoja na nacionalnoj razini je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. U okviru samoupravnog djelokruga regionalnih i lokalnih jedinica, u županijama i ne malom broju gradova postoje upravna tijela nadležna za pitanja regionalnog, odnosno, lokalnog razvoja. Uz to, u nekim županijama i gradovima postoje županijske, tj. lokalne razvojne agencije, poduzetnički centri, tehnološki centri i druge razvoje institucije koje rješavaju gospodarska i druga razvojna pitanja na regionalnoj (lokalnoj) razini.

 

Projekt "Strategija i jačanje kapaciteta za regionalni razvoj" koji je proveden uz međunarodnu tehničku pomoć i financiran iz sredstava Europske unije kroz CARDS program za Hrvatsku za 2002. godinu, u razdoblju od prosinca 2003. do listopada 2005. godine, rezultirao je pripremljenim Prijedlogom Nacionalne strategije regionalnog razvoja Hrvatske i akcijskim planom za prve dvije godine. Također je pripremljen i prijedlog nacrta Zakona o regionalnom razvoju, kao i niz prijedloga podzakonskih akata u vidu smjernica i metodoloških uputa za uspostavu nove institucionalne strukture, pripremu strateških razvojnih programa i sl. Novi Zakon o regionalnom razvoju donijeti će ključne odredbe za upravljanje regionalnim razvojem, kao što su one o partnerstvu, programiranju, praćenju i evaluaciji. Osim toga, zakon će propisati i novi model za utvrđivanje područja koja zaostaju u razvoju kako bi se stvorila bolja osnova za usmjereniji pristup rješavanju problema upravo onih područja čije su razvojne poteškoće najveće. Time je stvoren zakonski okvir i programska osnova za regionalni razvoj i stvaranje apsorpcijskog kapaciteta za buduće strukturne fondove EU do razine županija. Uslijed participativnog procesa, u izradi nacrta Strategije i Zakona su bili uključeni pored nacionalne, i mnogi predstavnici različitih institucija lokalne razine. Očekuje se da će Zakon biti izglasan tijekom 2008.godinr.

 

PRIDRUŽIVANJE EU I REGIONALNA POLITIKA

Održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između država članica EU-a i Republike Hrvatske na kojoj su razmijenjena Opća stajališta Europske unije i Republike Hrvatske 3. listopada 2005. godine Europska unija odlučila je otvoriti pregovore za punopravno članstvo s Republikom Hrvatskom. 20. listopada 2005.g u Republici Hrvatskoj započinje proces tzv. screeninga odnosno dubinske analize usklađenosti hrvatskog zakonodavstva sa pravnom stečevinom Europske unije. Screening cjelokupnog zakonodavstva trebao bi potrajati do rujna 2006., a vrši se po poglavljima. Za svako je poglavlje oformljena radna skupina. Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora sudjeluju u analitičkom pregledu i ocjeni usklađenosti zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije (screening) te u izradi nacrta prijedloga pregovaračkih stajališta, uz potporu tijela državne uprave ili drugih tijela određenih nositeljima pojedinog poglavlja pregovora – pravne stečevine Europske unije i europskog koordinatora tog tijela. Svaka radna skupina ima voditelja koji upravlja radom radne skupine u dogovoru s članom Pregovaračke skupine koji je zadužen za koordinaciju pojedinog poglavlja pregovora.
Među poglavljima značajno mjesto zauzima poglavlje Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata. Voditelj radne pregovaračke skupine za poglavlje Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata je prof.dr.sc. Branko Grgić.
Dobivanjem statusa zemlje kandidatkinje i objavljivanjem Pretpristupne strategije za Hrvatsku, Hrvatskoj se otvaraju tri pretpristupna fonda - PHARE, ISPA i SAPARD. U prva dva Hrvatska sudjeluje od 2005. godine, dok u SAPARD-u radi složenije procedure provedbe sudjeluje od 2006. godine. Pretpristupni program IPA (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance-IPA) će u sljedećoj financijskoj perspektivi Europske unije za razdoblje 2007. - 2013. godine zamijeniti navedena tri predpristupna programa te CARDS program. IPA sastoji se od pet komponenti: razvoj institucija, prekogranična suradnja, regionalni razvoj, razvoj ljudskih potencijala i ruralni razvoj.

 

Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na planiranje i provođenje regionalne razvojne politike i uspostave cjelovitog sustava planiranja, programiranja, upravljanja i financiranja regionalnog razvoja; koordinaciju sudionika i aktivnosti vezanih uz planiranje, programiranje, provedbu, praćenje provedbe i vrednovanje godišnjih i višegodišnjih regionalnih razvojnih programa i projekata koji su namijenjeni razvoju županija i širih regija, poticanju razvoja područja koja zaostaju za nacionalnim razvojnim prosjekom
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na planiranje i provođenje regionalne razvojne politike i uspostave cjelovitog sustava planiranja, programiranja, upravljanja i financiranja regionalnog razvoja; koordinaciju sudionika i aktivnosti vezanih uz planiranje, programiranje, provedbu, praćenje provedbe i vrednovanje godišnjih i višegodišnjih regionalnih razvojnih programa i projekata koji su namijenjeni razvoju županija i širih regija, poticanju razvoja područja koja zaostaju za nacionalnim razvojnim prosjekom, poticanju razvoja prekogranične, međuregionalne i transnacionalne suradnje kao i na pripremu višegodišnjih i godišnjih strateških i operativnih dokumenata za korištenje sredstava predpristupnih fondova Europske unije i ostalih međunarodnih izvora financiranja namijenjenih regionalnom razvoju; predlaganje izmjena sustava upravljanja regionalnim razvojem; predlaganje i koordinaciju provedbe državnih poticajnih mjera i regionalnih razvojnih programa i projekata te praćenje njihove provedbe i vrednovanje njihovih učinaka; koordinaciju i vođenje svih međuresornih radnih skupina vezano uz regionalni razvoj; koordinaciju svih poslova vezanih za usklađivanje s Europskom unijom na području regionalne politike i upravljanja strukturnim instrumentima. Surađuje i koordinira potrebne aktivnosti s jedinicama lokalne i regionalne (područne) samouprave, te s ostalim sudionicima i nositeljima u pripremi, organizaciji i provedbi razvojnih programa i projekata.
Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na zbrinjavanje i pomoć prognanicima, izbjeglicama i povratnicima za njihov povratak te poslove koji se odnose na obnovu stambenih jedinica, objekata infrastrukture i javne namjene te drugih objekata uništenih ratnim djelovanjima značajnim za razvitak područja stradalih u Domovinskom ratu.
Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na šumarstvo, zaštitu šuma, uređivanje pravnih odnosa na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu države, osim imovinsko pravnih poslova; drvnu industriju i lovstvo; inspekcijske poslove koji se odnose na šumarstvo i lovstvo; uređenje odnosa i uvjeta proizvodnje, prometa i primjene sredstava za zaštitu bilja u šumarstvu; provodi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i projekte CARDS programa i ostalih oblika međunarodne pomoći i sporazuma u dijelu koji se odnose na šumarstvo; uređenje odnosa i uvjeta proizvodnje, prometa i uporabe šumskog sjemena i šumskih sadnica, šumarske ekologije, zaštite šuma od elementarnih nepogoda i antropogenih utjecaja, požara, očuvanje šumskih genetskih izvora i šumskog reprodukcijskog materijala.
Ministarstvo obavlja i upravne i druge poslove koji se odnose na: upravljanje vodama i vodno-gospodarskim sustavom; praćenje i prilagođavanje vodno-gospodarskog razvitka s potrebama gospodarskog razvitka; uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu od štetnog djelovanja voda i leda; zaštitu od erozije i bujica: hidromelioracijsku odvodnju i navodnjavanje zemljišta; upravljanje vodnim dobrom i njegovo korištenje; zaštitu voda i zaštitu mora od zagađivanja s kopna; osiguravanje zalihe voda u svrhu vodoopskrbe naselja s pitkom vodom i gospodarstva s industrijskom vodom; korištenje vodnih snaga: planiranje i usklađivanje razvoja i izgradnje javnih vodoopskrbnih sustava i javnih kanalizacijskih sustava od državnog interesa; inspekcijske poslove na zaštiti od voda, korištenju voda i zaštiti voda od zagađivanja.
Ministarstvo obavlja i druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom.

 

Vlada Republike Hrvatske je 2001. godine osnovala Fond za regionalni razvoj RH sa ciljem poticanja ujednačenog razvoja u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski Sabor proglasio je Zakon o Fondu za regionalni razvoj Republike Hrvatske (NN 107/01), nakon čega su uslijedili Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja sredstava Fonda i Uvjeti kreditiranja infrastrukturnih i gospodarskih projekata.

Misija Fonda za regionalni razvoj Republike Hrvatske jest financiranje inicijativa koje potiču uravnoteženi regionalni razvoj u Republici Hrvatskoj i podrška županijama i jedinicama lokalne samouprave u pripremi i provedbi razvojnih projekata.

 

PRAVNI AKTI KOJI REGULIRAJU POLITIKU REGIONALNOG RAZVOJA U HRVATSKOJ
1. Zakon o područjima posebne državne skrbi (PPDS) (NN 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01, 88/02, 26/03 i pročišćena verzija 42/05 i 90/05) utvrđuje PPDS radi otklanjanja posljedica rata, poticanja povratka stanovništva te demografskog i gospodarskog napretka, te općenito približavanja njihove razine razvoja državnom prosjeku. Pomoć je namijenjena fizičkim i pravnim osobama koje imaju prebivalište/trajni boravak ili registrirano sjedište u PPDS, odnosno u jedinicama lokalne samouprave koje pripadaju jednoj od tri skupine. Prve dvije skupine obuhvaćaju područja gradova i općina okupiranih tijekom Domovinskog rata. Kriteriji za treću skupinu odnose se na kriterij ekonomske razvijenosti, kriterij strukturnih
poteškoća, demografski kriterij i skup posebnih kriterija (općine uz granicu koja je nakon što je Hrvatska postala nezavisna postala državna granica, te općine s područjem onečišćenim od mina, a koje ne udovoljavaju kriterijima za ulazak u prve dvije skupine).
Razvoj PPDS-a potiče se kroz sljedeće: stambeno zbrinjavanje za određene skupine stanovništva (dodjelom obiteljskih kuća, stanova, građevinskog zemljišta i građevinskog materijala); porezne povlastice na promet i stjecanje nekretnina, porezne povlastice na nasljedstva i darovanja; ustupanje jedinicama lokalne samouprave poreznih prihoda s naslova poreza na dohodak i poreza na dobit ostvarenih na njihovom području; kao i naknada za iskorištavanje mineralnih sirovina. Opseg primjene zakona vremenom se proširio na sva područja koja zaostaju u razvitku. Međutim, zakon nije učinkovito sredstvo regionalnog razvoja jer ne uređuje pitanja koja su presudna za izgradnju koherentnog sustava za upravljanja djelatnostima vezanim za razvoj.

2. Zakon o brdsko-planinskim područjima ( NN 12/02, 32/02, 117/03, 42/05 i 90/05) određuje drugu skupinu područja posebne državne skrbi. Zakon nabraja jedinice lokalne samouprave koje imaju status brdsko-planinskih područja, a čiji razvoj nije reguliran nekim drugim zakonom. Fokus razvoja je na poticanju demografske obnove, stvaranju preduvjeta za bolje korištenje prirodnih i gospodarskih resursa za socio-gospodarski rast i razvoj ovih područja, kao i za očuvanje biološke raznolikosti i raznolikosti krajolika.
Predviđene mjere jesu sljedeće: pravo ubiranja, bez naknade, šumskih plodina; prednost za ostvarivanje prava na koncesiju poljoprivrednog i šumskog zemljišta te ostalih prirodnih bogatstava; prednost za ostvarivanje prava na koncesiju i ostvarivanje ribolovnog prava; naknada za iskorištavanje mineralnih sirovina; oslobođenje od plaćanja poreza na dobit i dohodak, ustupanje prihoda od poreza s naslova poreza na dohodak i poreza na dobit jedinicama lokalne samouprave u brdsko-planinskim područjima, i pravo prvenstva u nabavljanju različitih tipova i vrsta drva iz drvne mase za fizičke i pravne osobe na tom području koje obavljaju djelatnost obrade i prerade drveta.

3. Zakonom o obnovi i razvoju Grada Vukovara (NN 44/01 i 90/05) nastoje se otkloniti posljedice Domovinskog rata u kojem je ovaj grad u potpunosti razoren. Mjere se uglavnom odnose na sljedeće: obnova ratom pogođenih ili oštećenih građevina; razminiranje; povratak izbjeglica i prognanika; zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta; uvođenje informatičkih tehnologija u sva područja gospodarstva, društvenih djelatnosti, državne uprave i lokalne samouprave; tehničko-tehnološka modernizacija; odgoj i strukovno obrazovanje; razvoj poduzetništva; zaštita okoliša. Vlada u konzultacijama sa Savjetom za obnovu i razvoj Grada Vukovara i gradskim vijećem Grada Vukovara (gradskim zastupničkim tijelom) jednom godišnje odlučuje o konkretnim projektima, izvorima financiranja, dinamici i rokovima provedbe. Ostale mjere predviđene Zakonom jesu sljedeće: oslobođenje od plaćanja carine na uvoz inicijalne opreme koja je potrebna za obavljanje gospodarskih aktivnosti, refundiranje troškova doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, stipendije za studente, mogućnost najma nepokretne imovine u državnom vlasništvu, novčana potpora za troškove života i stanovanja, dodjela građevinskog zemljišta.
Mjere se usredotočuju na različita pitanja. Neke su usmjerene na deficitarna zanimanja, dok su druge usmjerene na Vukovarsko-srijemsku županiju u cjelini; neke potiču osnivanje i razvoj obrta, zadruga, malih i srednjih trgovačkih društava. Osim toga, Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara obavlja cijeli niz razvojnih aktivnosti: odobravanje zajmova i njihovo ulaganje u gospodarstvo i komunalnu infrastrukturu, stručno informiranje i savjetovanje ulagača, pomoć u izradi projektne dokumentacije, suradnja s drugim relevantnim javnim tijelima.

4. Zakon o otocima (NN 34/99, 32/02 i 33/06) uređuje zaštitu i poticanje razvoja otoka kao prirodnog bogatstva osobitoga nacionalnog značenja. Zakon uređuje upravljanje otočnim razvitkom na državnoj i županijskoj razini te na razini općina i gradova. Otoci se na osnovi kriterija razvijenosti i demografskog stanja razvrstavaju u dvije skupine. Zakon se temelji na Nacionalnom programu razvitka otoka i Programima održivog razvitka otoka za pojedinačne otoke ili otočne skupine. Lokalni programi izrađuju se uz konzultacije s predstavnicima središnje države, otočne vlasti i Sabora. Zakonom se uređuje prometna povezanost s kopnom i potiču aktivnosti u skladu s održivim razvitkom otoka: proizvodnja izvornih otočnih proizvoda uvođenjem certifikata o podrijetlu („hrvatski otočni proizvod"), povoljni zajmovi za određene djelatnosti, pomoć poslodavcima s otoka za očuvanje radnih mjesta, povlastice u potrošnji vode, ustrojavanje zajedničkog otočnog tijela za komunalne djelatnosti, itd.

UPRAVNO TERITORIJALNI USTROJ

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor je 19. srpnja 2006. godine proglasio Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 86/06). Ovim se zakonom utvrđuje područno ustrojstvo RH te se određuju područja svih županija, gradova i općina u RH, njihovi nazivi i sjedišta, način utvrđivanja i promjene granica, općina i gradova, postupak koji prethodi promjeni područnog ustrojstva i druga pitanja od značaja za područno ustrojstvo jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave. Sukladno ovom Zakonu, Republika Hrvatska ima 21 županiju (20 županija i Grad Zagreb), 123 grada i 429 općina.

Županija je, prema Pravilniku o Registru prostornih jedinica (NN 75/00), jedinica područne (regionalne) samouprave. Područje županija izraz je povijesnih, prometnih i gospodarskih čimbenika te je prirodna samoupravna cjelina, a u svom sastavu imapo pravilu više gradova i općina. Granica županije određena je granicama rubnih općina odnosno gradova.

 

Županijski teritorijalni ustroj povijesni je čimbenik Republike Hrvatske. Prema nekim izvorima prve županije spominju se već u 10. stoljeću. U statističkom ljetopisu iz 1874. (za dio područja današnje Hrvatske)navedeno je osam županija: Riječka, Zagrebačka, Varaždinska, Križevačka, Bjelovarska, Požeška, Virovitička i Srijemska, te šest okružja Vojne krajine i grad Rijeka kao samostalna upravna cjelina. Nakon sjedinjenja Vojne krajine s civilnom Hrvatskom godine 1881. broj se županija povećao, ali su Dalmacija, Istra, Kvarnerski otoci, Međimurje i Baranja bili pod upravom Beča odnosno Budimpešte te su
ostali izvan županijskog ustroja. Zakonom o ustroju županija iz 1886. u Hrvatskoj je formirano osam županija: Bjelovarsko-križevačka, Ličko-krbavska, Modruško-riječka, Požeška, Srijemska, Varaždinska, Virovitička i Zagrebačka. Zanimljivo
je da Dalmacija nije imala županije, nego je bila podijeljena na okružja (14), kotare (35) i općine (88).
Poslije propasti Austro-Ugarske Monarhije Hrvatska ulazi u sastav nove države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Donošenjem Zakona o oblasnoj i sreskoj samoupravi u Hrvatskoj su ukinute županije, a od 1929. za područje tadašnje države bile su formirane banovine. Godine 1939. utemeljena je Banovina Hrvatska, imala je stanovitu autonomiju, bana i bansku upravu, sabor, ali županije nisu obnovljene. Početkom travnja 1941. dolazi do pada Kraljevine Jugoslavije, a 10. travnja iste godine proglašena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Prema stanju 30. rujna 1941. Nezavisna Država Hrvatska upravno i sudbeno bila je ustrojena u 22 velike župe, 141 kotar te 1 006 općina, a glavni grad Zagreb izdvojen je u posebnu upravnu cjelinu s položajem županije. S padom Nezavisne Države Hrvatske nestao je i županijski teritorijalni ustroj.
Poslije II. svjetskog rata u Republici Hrvatskoj nije obnovljen županijski ustroj, nego je Općim zakonom o mjesnim narodnim odborima (nositeljima vlasti) od 28. svibnja 1946. uspostavljen novi političkoteritorijalni ustroj. Mjesni narodni odbori kao političko-
-teritorijalne jedinice bili su različiti po veličini i funkcionirali su sve do kraja 1951., kada su ukinuti (NN, br. 71/51.).
Godine 1952. donesen je Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, Gradove i općine (NN, br. 16/52.). Navedenim zakonom u Hrvatskoj je formirano 89 kotara i 737 općina. Općina je bila osnovna političko-teritorijalna cjelina, a kotar je obuhvaćao skupinu općina udruženih najčešće na regionalnoj osnovi. Kotari kao oblik političko-teritorijalnog ustroja održali su se do 1967., kada
su ukinuti (NN, br. 13/67.). U navedenom razdoblju broj kotara varirao je, tako ih je 1955. bilo 27, 1962. godine 9 te 1967. godine 8. Općine kao osnovne političko-teritorijalne jedinice održale su se sve do današnjih dana, s različitim stupnjem organizacije i značenja u političkom odlučivanju. Njihov broj također je bio različit, od 737, koliko ih je bilo 1952., do 102 u 1991. Početkom sedamdesetih godina, 1974., bile su formirane prema teritorijalnom načelu i zajednice općina.
U 1992. na temelju Ustavnog zakona o provedbi Ustava Republike Hrvatske (NN, br. 34/92.) formirana su dva kotara s posebnim
samoupravnim položajem (Glina i Knin).
Današnje županije utemeljene su na Ustavu Republike Hrvatske, koji je donio Sabor 22. prosinca 1990., u kojem je predviđen povratak županijskoga teritorijalnog ustroja.

 

Hrvatske regije predstavljaju grupu povijesnih, često preklapajućih regija:
• Banija (Banija, ili Banovina, kraj je u središnjoj Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji, između Save, donjeg toka rijeke Kupe, Une i Gline, te takozvane „suhe međe“ prema Bosanskoj krajini)
• Baranja (Baranja (mađ. Baranya, nje. Branau, srp. Барања) je izdvojena zemljopisna cjelina istočnohrvatske ravnice. Dunav i Drava tvore među prema Bačkoj i Slavoniji, a državna granica prema Mađarskoj povučena je kroz ravničarski kraj bez reljefne ili hidrografske prepreke)
• Dalmacija  (Suvremeni pojam Dalmacije odnosi se na područje od otoka Paga i rijeke Zrmanje na sjeveru do Konavala, odnosno rta Oštro na jugu. Tako izdvojena cjelina identična je s pojmom Južno hrvatsko primorje, koji odgovara prostoru funkcionalnog okupljanja oko splitskog makroregionalnog središta triju regionalnih centara: Zadra, Šibenika i Dubrovnika)
• Gorski kotar (Gorski kotar je sastavni dio Primorsko-goranske županije, šumsko-brdsko područje kroz koje se prolazi putujući između Zagreba i Rijeke. Središte te regije je grad Delnice, a od poznatijih mjesta izdvajaju se još i Mrkopalj, Čabar, Fužine, Lič, Ravna Gora, Skrad, Vrbovsko i Brod Moravice)
• Istra (Istra je najveći hrvatski (a ujedno i jadranski) poluotok. Nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Jadrana na teritoriju Slovenije i Hrvatske (prema nekima Istra seže i do Trsta). Geografska granica Istre prema sjeveru je planinski lanac Ćićarija, a prema istoku hrbat Učke (tako da npr. Opatija nije dio Istre nego Kvarnera)
• Hrvatsko primorje (Zemljopisni termin za područje od istočnih granica Corpusa Separatuma, odnosno današnjeg grada Rijeke, do Karlobaga. Obuhvaća gradove Bakar, Kraljevicu, Crikvenicu, Bribir, Novi Vinodolski i Senj)
• Kordun (Kordun je MIKROREGIJA U SREDIŠNJOJ Hrvatskoj, prvenstveno etnokulturalna regija s jasno određenim granicama : na jugu rijekom Koranom, na zapadu Mrežnicom, na sjeveru Kupom, te na istoku Glinom i tzv. "suhom" granicom prema BiH. Reljefno, Kordun je prijelazna zona između dinarskog planinskog područja (Lika) i ravničarskog prostora Središnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s manjim uzvisinama (200-300 m) koje se postupno povećavaju prema Petrovoj gori, najvišem vrhu Korduna smještenom u njegovom središtu. Čitavo područje gravitira Karlovcu i predstavlja dio šire Pokupsko-kordunske regije. Najveće gradsko naselje (po nekim pokazateljima i jedino) na Kordunu je Slunj)
• Lika (Lika je regija na jugozapadu Hrvatske površine od oko 5.000 km2. Najveći grad u regiji je Gospić)
• Međimurje (Međimurje (Međimurska županija) je područje na krajnjem sjeveru Hrvatske omeđeno rijekama Murom i Dravom. Zapadni dio dotiče obronke Alpa dok su središnji i istočni dio ravnica (Panonske nizine). Pokrajina graniči s državama Mađarskom i Slovenijom dok je veoma blizu treća zemlja, Austrija)
• Podravina (Podravina obuhvaća prostor između rijeke Drave na sjeveru i pobrđa (Bilogora) odnosno sjevernih ogranaka Kalničkog gorja (Kalnik) na jugu)
• Podunavlje (Podunavlje je naziv za područja uz Dunav locirana u Srbiji (Vojvodina i Središnja Srbija) i Hrvatskoj (Slavonija, Srijem i Baranja)
• Posavina (Posavina je naziv za područje uz rijeku Savu u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj)
• Prigorje (Prigorje je područje Hrvatske koje se proteže najvećim dijelom oko glavnog grada Zagreba. Točnije, to je područje koje se proteže uz južne obronke Medvednice do rijeke Save. Na jugozapadu graniči sa Žumberkom, na istoku s Moslavinom, na zapadu je rubno naselje Harmica a na sjeveroistoku Sv. Ivan Zelina, odnosno neznatno sjeverno od Zeline gdje se dodiruje s Kalničkim prigorjem)
• Slavonija (Slavonija je geografska i povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH) i Dunava na istoku (granica s Srbijom). Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske)
• Srijem (Srijem je smješten između rijeka Save i Dunava, na samom istoku Slavonije od Vukovara pa sve do Zemuna, gdje Sava utječe u Dunav. Kao zapadnu granicu obično se uzima Bosut, koji se simbolično javlja na srijemskom povijesnom grbu.
Smješten je južno od Bačke, istočno od Banata i sjeverno od Mačve)
• Zagorje (Hrvatsko zagorje je kulturno-povijesna hrvatska regija koja obuhvaća prostor sjeverno od Zagreba. Nalazi se na granici sa Slovenijom.)

 

Sukladno podjeli na Jadransku, Panonsku i Sjeverozapadnu regiju dijelit će se pomoć iz europskih fondova i odobravati pomoći iz proračuna.

Hrvatska je podijeljena na tri statističke regije - Sjeverozapadnu, Jadransku i Središnju i Istočnu, odnosno Panonsku Hrvatsku. Nakon lutanja i nekoliko prijedloga statističke podjele, Državni zavod za statistiku objavio je službenu podjelu koju je odobrio i Eurostat, Europski statistički ured.
U Jadransku regiju ulaze Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska, Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija, s 1,427 milijuna stanovnika.

Panonsku Hrvatsku čine Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija. Na tom području živi 1,351 milijun stanovnika.
Sjeverozapadnu regiju čine Zagreb i Zagrebačka županija, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka i Međimurska županija.
Na osnovi regionalne podjele dijelit će se pomoć iz najizdašnijih europskih fondova i odobravati pomoći iz državnog proračuna. Iako je ovom podjelom Hrvatska zadovoljila statističke kriterije, već sada se strahuje da će Sjeverozapadna regija vrlo brzo dostići 75 posto BDP-a gledano po kupovnoj moći stanovništva EU-a. To znači i da će ostati bez mogućnosti privlačenja sredstava iz europskih fondova.